Advertisement -- Learn more about ads on this site.


    TEEBZ1978   1,318
SparkPoints
1,000-2,499 SparkPoints
 
 
Prošao je taj prvi tjedan...

Sunday, January 24, 2010

Ajmo ovo nekako počet...
Dugo sam razmišljao o tome da li da krenem u pisanje bloga ili ne... muči me hrvatski i gramatika i mislim da nisam baš pismen, pa stoga... oprostite na greškama. Bitnije od toga bilo mi je da kada smršavim na željenu težinu pročitam blog od početka i vidim kakvi su mi bili dani, šta sam radio, šta me se dojmilo i kako sam se osječao u procesu.

Znači, 18.01.2010. krenuo sam na BodySelf program. Puno stvari se posložilo i eto, sretni sam polaznik tog programa. Čekao sam, čekao i dočekao. Za program sam znao već godinu dana ali nikako nisam uspio naći vremena, volje, hrabrosti za njega. Kao što rekoh, stvari su se posložile. Vidio sam da ću duže vremena biti doma i da ću moći redovito odlaziti na treninge. Tu je bila i jedna velika "caka". Treninzi su svaki dan osim nedjelje i počinju u 6.30 ujutro. S obzirom da sam žešća noćna ptica, mislio sam da će to biti dobro da promjenim tu lošu naviku.

U nedjelju, dan prije početka programa, obavio sam zadnje krcanje ugljikohidratima - slatkišima - mojim najvećim porokom. Sladoled (King sa narančom), napolitanke (čokoladne od Kraša sa okusom naranče) i mislim da sam jeo neku paštu... Znao sam da je to zadnje od takvih slatkiša, i rekoh neka... Jedva sam čekao taj ponedjeljak da se dignem u 6.10 i odem na prvi trening. Želio sam to. Jako. Noć sa nedjelje na ponedjeljak bio je katastrofalan. Spavao sam jako loše, budio se preko nekoliko puta, sve sa noćnim morama!!! Sve noćne more bile su povezane sa prvim treningom i odlaskom na nešta meni potpuno strano i nepoznato - trening. Očito je podsvjest odradila svoje. Koliko jako sam to želio, podsvjest je ipak govorila drugačije.

U 6.20 ulazim u teretanu, pozdravljam ekipu i odlazim u svlačionicu, nabacujem sportivo robu i odlazim u dvoranu za razgibavanje. Zanimljivo mi je bilo da su svi polaznici prštali energijom. U 6.30?!?!?!??! Nije bilo lako taj prvi dan. Nakon kratko brifinga, dobili smo dnevnik rada, skriptu o prehrani i par upitnika za popuniti i nakon toga smo krenuli u razgibavanje. Tu sam tek shvatio u kako lošem stanju sam bio. Never mind 30tak kila viška, ali fizička fleksibilnost mi je bila ravna dasci!!! Nakon 20tak minuta razgibavanje (i igranja graničara u 6.50 ujutro!!!!) smo otišli u teretanu i "isprobavali" sprave. Bilo nas je desetak i brzo je prošlo. To mi je bilo baš ugodno. Nakon svake sprave istezanje i tako u krug... Završili smo trening malo prije 8 ujutro i dan je počeo...

Neću pisati šta sam jeo... to se nakraju da i vidjeti u rubrici "my nutrition" tako da mi to baš i nije špica opisivati... Ukratko, izbacio sam slatko, ubacio povrće i voće i povećao meso. Što se tiče UH iz krumpira, pašte, riže itd... tog se klonim koliko god mogu. Ostavio sam rižu za sada i to s vremena na vrijeme i pojedem. Dva puta dnevno popijem Herbalife shake a ostalo jedem po kako sam već napisao.

Taj prvi dan bio mi je dosta čudan. U 10 ujutro sam obavio sve šta sam planirao i više nisam imao obaveza (frendica bi sad popizdila jel mi je mala soba u kršu i spremna na veliko pospremanje). Oko 11 me je već počeo loviti san, i malčice sam ubio oko, popodne je već bilo lakše, no međutim, najveća promjena je sljedila navečer. Otišao sam u krevet u 23.30!!!!! Za moje stare navike nepojmljivo vrijeme odlaska na spavanje. Moja stara klasika bila je buđenje oko 10 i odlazak na spavanje oko 1, 2 ili 3 ujutro. Bio je to prvi dan kada sam se u istom danu probudio i otišao spavat. Predivan osječaj!

Drugo jutro bilo je već lakše. Noć je prošla odlično, nije bilo noćnih mora, znao sam šta me čeka (otprilike) slijedeće jutro. Bum, opet brutalno sučeljavanje sa realnošću. Nakon drvenog razgibavanja, 30 minuta cardio vježbi na orbitreku, biciklu, ergometru... Al sam se znojio, disao, strašno nešta, ali sve u svemu osječao sam se ooodličnooo!!! Trening je bio zanimljiv, malo ubrzaj, malo uspori, ubrzaj do maksimuma, opet uspori itd... Nakon treninga opet, u 10-11 bez obaveza. Damn! Opet ubijanje oka. Ustvari ta prva dva dana su bila ful slična.
Ah, zaboravio sam reći da smo se to jutro i vagali... 127 kg. Reality check!!!

Srijeda je bila opet drugačija. Razgibavanje, teretana i istezanje. Taj dan sam shvatio nešta... Očito je da sam žešći control freak. Sama spoznaja toga mi je bila grozna. Nisam tako nikada razmišljao. Sve u svemu, kada sumiram stvari koje sam do sada radio, morao sam imati sve inforamcije o svemu! I to sam znao, ali nisam mislio da je to neš loše... Očito je. Više mi se to ne sviđa i probat ću to smanjiti na minimum. Kako je došlo do toga? Nemam pojma, razlog mi je potpuno nepoznat a shvatio sam to jer me je ful zanimalo što ćemo raditi svaki dan unaprijed. Kada sam pitao trenera kada ćemo ići van trčati (da znam koju robu ponijeti sa sobom?!?!?) rekao mi je da će to javiti dan ranije. U tom trenu sam shvatio da je bolje ne znati šta radimo slijedeći dan. Možda, kada bi znao šta ćemo radit, ne bi došao, jer mi taj tip treninga možda ne bi odgovarao. Sve u svemu, donio sam odluku da ću se jednostavno prepustit trenerima da rade svoj posao i planiraju kako oni žele. Aha, u srijedu smo imali i mjerenje i fotkanje... mjere sam brže bolje zaboravio a fotku još očekujem. Bit će to PRAVA FOTKA ;)))

Tako se ti treninzi mjenjaju svaki dan. Jedan dan cardio, jedan dan teretana i tako u krug. Za sada mi sve super duper odgovara, sve mi je ok. I dizanje ujutro me ne smeta. Sviđa mi se ta promjena da se budim i odlazim u krevet u istom danu. Sviđa mi se to jer imam svakodnevnu upalu mišića. Sviđa mi se da imam cijeli dan energije. Sviđa mi se što sam počeo mijenjati mišljenje o tjelovježbi. Sviđa mi se da si napravim meni za par dana unaprijed i držim se toga. Sviđa mi se što sam se opet vratio kuhanju a ne naručivanju pizze ili čevapa. Sviđa mi se što mogu gledat telku bez da vječito nešta grickam.

Ovaj blog će mi biti dobar podsjetnik kako sam se osječao. Bolje da se ovdje raspišem, nego da opterećujem ljude o mom napredku. Osječam podršku iz grupe polaznika programa, obitelji i prijatelja. Uffff, it's all good ;)))

Eto, prvi blog, novi početak.

Pozz
SHARE
  Member Comments About This Blog Post:

JUNIAATROME 1/26/2010 6:33AM

    Pa recimo ak ti hrvatski teško ide - ti moš naravno pisat i na engleskom...
Čestitam na uspjehu! Najteže je početi nešto poduzimati i prije toga istini pogledati u oči. Čini se da ti ide super.
Nećeš vjerovati, ali već sam red u život jednim dijelom dovodi i kile u red - kod muških je to posebno slučaj.
Kolko te god deprimiraju sadašnji weigh in podaci i to sve, bit ces zahvalan na njima kad se vidis za mjesec, dva ili tri. Ja se nisam uslikala (zaš' gnjavit fotoaparat a tko zna bi li stala u nj?) pa mi je lagano zao.

Kako god - bas mi je drago sto sam nabasala na taj tvoj blog. Drži se i vjerno blogiraj. Ljudima koji su u sličnom sosu nije teško slušati.

Report Inappropriate Comment

Add Your Comment to the Blog Post


Log in to post a comment.
 


Other Entries by TEEBZ1978